1
كَانَ النَّبِيُّ صلى الله عليه وسلم إِذَا أَتَاهُ الْأَمْرُ يَسُرُّهُ قَالَ: (الْحَمْدُ لِلَّهِ الَّذِي بِنِعْمَتِهِ تَتِمُّ الصَّالِحَاتُ) وَإِذَا أَتَاهُ الْأَمْرُ يَكْرَهُهُ قَالَ: (الْحَمْدُ لِلَّهِ عَلَى كُلِّ حَالٍ)
Poslanik bi, Allah mu se smilovao i spasio ga, kada bi mu se dogodilo nešto čemu bi se obradovao, izgovarao riječi: “El-hamdu li-l-Lahi-l-lezi bi ni’metihi tetimmu-s-salihatu - Hvala Allahu, po Čijoj se blagodati zbivaju dobri događaji. A kada bi mu se dogodilo nešto čemu se ne bi radovao, izgovarao bi ovu dovu: “El-hamdu li-l-Lahi’ ala kulli halin - Hvala Allahu na svemu (što daje)!
Izvor: Ibn As-Sunni, Sahih al-Jami' as-Saghir 4/201.